 |
| < | veljača, 2008 | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | ||||
| 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
| 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
| 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
| 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | ||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
A ŠTO ĆU JA
NIJE VAŽNO TKO JE KRIV
KAD GUBIMO SVE
A TAKO NIJE HTIO BOG,
DA SE IZGUBE BOJE,
JEDNO POSTANE DVOJE,
DA SVE U TRENU BEZ SMISLA BUDE.
A ZNAM
TVOJE POSLJEDNJE ZBOGOM NIJE ZAUVIJEK,
NJU NEĆEŠ VOLJET' VIŠE,
U DLANU TI NE PIŠE...
AL' MOME SRCU UZALUD.
A ŠTO ĆU JA BEZ TEBE,
KAD LJUBAV PROLAZI,
S TOBOM ODLAZI.
KOME JA PRIPADAM
KAD ŽIVOT MOJ VIŠE NIJE ŽIVOT TVOJ.
DA MI BUDEŠ PRIJATELJ – TU UTJEHE NEMA
JER BOL OSTAVLJA TRAG.
LAKO SRCE PRAŠTA
KAD VOLI I MAŠTA
DA SVE ĆE S TOBOM KAO NEKAD BITI.
Kad sam počela s ovim blogom, bila sam tužna...ali jedna meni jako bitna osoba ne zaslužuje da sad kažem kako je malo sretnih trenutaka u mom životu pa ću promijenit onaj opis bloga od ranije...
it seems like love is the sence of life...
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
BLOGOVI KOJE REDOVITO POSJEĆUJEM:
xellent blog-posjetite ga!!!
Ivana Radovniković-blog
Ivana Kindl-blog
Lana Jurčević
MY SIS'
Plavuša
Koliko vas je bilo do sad...
...ja ti donosim smijeh na napuklim usnama
dug sam prešao put da ga dijelimo napola
pa se spuštam na pod kraj tvojega jastuka
a ti mi želju pokaži da ustat ćeš k'o nekada
samo ozdravi mi ti
to je sve što sam od neba tražio
i svaki korak tvoj što ga napraviš
ja bih usnama nagradio
samo ozdravi mi ti
to je sve što sam od neba tražio
i svaki osmijeh tvoj što mi pokloniš
kao zastavu bih razvio
samo ozdravi mi ti
ja ti donosim smijeh na napuklim usnama
da te zagrnem s njim u prohladnim noćima
pa se spuštam na pod kraj tvojega jastuka
a ti mi želju pokaži da ustat ćeš k'o nekada
k'o nekada
ja ću čekati na tebe kada ustaneš i kada kreneš
želim vidjeti tvoj smijeh
i želim da se ponosim sa tobom
i želim se pomoliti sa tobom
kad prepoznaš pobjedu u sebi i pobjedu u meni
i kada ozdraviš mi ti...
Ana*
ZOVEM SE ANA...
ROĐENA 7.8.1989...U SPLITU...
OD TOG DANA VJERJEM DA JE SVIJET SAVRŠEN...
DA SU LJUDI SAVRŠENI...
....od tog dana...razočarala sam se milijun puta...
...ali i dalje...VJERUJEM!!!
..jer ipak...postoje ljudi koji zaslužuju da vjerujem u gore navedeno...
Nela---sister, ali i best friend
Nina---samo nebu mogu zahvalit šta sam je upoznala...i šta smo krenile u istu srednju...
Sandra---cura koja me uvijek uspije razveselit i nasmijat...ma legenda...
Kika---super prijateljica...i uvijek tu kad mi treba...i zato joj puno hvala...jako mi puno znači
Barbara-jedna strašno dobra cura...koju obožavam...
Ana-opaljena cura koja vam uvijek izmami osmijeh na lice makar bili najtužniji...volim je puno
Adela-ova cura je zaslužila samo najbolje stvari da se kažu o njoj...pusa
Jelena-još jedna od mojih prijateljica koju također puno volim...naravno, kao i sve ostale...super cura......u moru života što vječito kipi,
što vječito hlapi,
stvaraju se opet, sastaju se opet
možda iste kapi.
i kad prođe vječnost zvjezdanim putem,
jedna vječnost pusta,
mogla bi se u poljupcu naći
neka ista usta...
T. Ujević
Trenutak kad sam prvi put prema tebi nešto osjetila bio je potpuno drugačiji od svih prije u mom životu... Nisam se ni nadala da ću te toliko intezivno zavolit, ali nešto se dogodilo...i jesam...
Neopisivo je to i doista teško za objasniti, ali to nešto i dan danas osjećam...
To je postalo dio mene koji je jednostavno nezamjenjiv...
Možda ljubav nije najvažnija na svijetu, ali meni ipak je... A moja ljubav si ti i bez tebe moj život nikakvog smisla ne bi imao...i zato ti, ljubavi, hvala...
Hvala što si tu, i iako me ponekad neke stvari ili neki tvoji postupci izbace iz takta ili slome...VOLIM TE...jer zaljubila sam se u tebe sa svim tvojim manama i vrlinama... Tebe takvog kakav jesi, i da nisi takav, tko zna...možda te ne bih ni voljela...zato mi samo jedno obećaj... Obećaj da se nećeš mijenjat...jer kao takav - najbolji si momak kojeg sam u životu upoznala...
Više nisam plavuša...doduše, nisam ja plavuša još od 10.-og mjeseca, ali evo tek sad vam objavljujem...pa da vam i sliku pokažem...heh... Prirodna sam plavuša, i od rođenja imam baš žuto plavu kosu koja mi nikad nije potamnila, i svi su se čudili mojoj odluci da se pituram(ofarbam) u smeđu...
Jer kao sve cure bi htjele bit plave, a ja koja to mogu bit besplatno želim smeđu kosu...no...kažu da je ovako puno bolje...iako se bilo teško naviknuti, sad me ne mogu zamislit s plavom kosom...heh:-)
Pozz svima!
Evo sličice:
Volim te, ljubavi moja, najviše na svijetu...
Svaka čast Antoniji Šoli i ovoj pjesmi...
TOŠE; ZAISTA...nedostaješ mi...
počivaj u miru...
Evo danas zadnji dan prvog polugodišta...napokon...ili ne...ma ustvari da...ovi praznici su svima dobro došli...pa i meni...iako su ocjene na kraju krajeva lošije nego li su trebale bit...al dobro sad...šta je, tu je...
Ispričavam se svima koji su vjerno čitali moj blog šta me nije bilo...al u takvoj sam gužvi ovih mjesec dana bila da je to nevjerojatno...
moram se pohvalit da sam ostvarila jedan svoj san....pjevala sam u jednom kafiću, vrlo popularnom u mom mjestu...s jednim super bendom i možda postanem njihova stalna pjevačica...ne znam točno kad...ali do ljeta se nadam da ću imat stalni posao...tu večer mi je bilo super...na pozornici se ja jednostavno osjećam najbolje...i to je ono šta bi htjela radit u životu...Trebala bih počet radit na radiju...i tako...ima puno stvari koje su me u zadnje vrijeme razveseljavale da sam nešto, a to je bio ovaj blog, morala zapustit...
Jučer sam dobila 5 iz zadaće...i morala je čitat pred cijelim razredom...bilo je treme...da je to za ne vjerovat. a s njima sam svima već toliko godina u razredu, al ta moja trema pred njima je veća nego pred bilo kim drugim...zašto je to tako, ne znam...al toga bi se definitivno htjela riješit jer ako ni na nastupima nemam tremu, zašto imam pred njima...eto toliko od mene zasad...
napisat ću idući put zadaće da vi procijenite jeam zaslužila peticu, heheh....
pusa svima!
Vridilo je....
Zagrli me tilon, pokri' me blizinom
Pusti neka mrakom lete misli naše
I zatvori oči, a ja ću te slidit
Di god budeš tila, dok god mogu živit
Ostanimo tako dok se sve okriće
Dok cili svit trče ništa to ne vridi
Zar još ne znaš da se samo srcem
dobro vidi
I dok ritki znaju drugi bit će slipi
Ostani još danas, ostani još malo,
ostani zauvik
čime da te čuvan
Da dodirom ti kažem sve to ne znam
reći
Pa kad se ugasin i prid njega stanen
Mogu mirno reći...
Da vridilo je
Da vridilo je
Ostanimo tako dok se sve okriće
Dok cili svit trče ništa to ne vridi
Zar još ne znaš da se samo srcem
dobro vidi
I dok ritki znaju drugi bit će slipi
Mislim...da...
...zapravo uopće nemam riječi za ono šta se dogodilo...
...da citiram Ninu Badić: "Anđeo koji hoda na Zemlji"...
...naš Toše je tragično napustio ovaj svijet...
...naš Anđeo sada živi na nekom drugom svijetu, sada traži svoju "seljanku na nekom proplanku gore u svemiru"...
...Jako sam intezivno doživjela to što se dogodilo...kao i većina ostalih...
...al ako postoji koja osoba na svijetu koja nije mislila za Tošu da je dobar pjevač, a prije svega i izuzetno dobra osoba...ja ne znam što bih takvom čovjeku rekla...zapravo takve bi se moglo samo žalit...
Jer Toše je BIO jedan od rijetkih koji je vjerovao da su svi ljudi dobri, zapravo nije vjerovao ni u kakvo zlo na svijetu, pa tako ni u to da postoje zli ljudi...
Ja stvarno ne znam kakva je to grozna sudbina da NAJBOLJI JEDNOSTAVNO PRVI ODU...
To stvarno nije fer....
Taj glas, pjesme, oči u kojima se vidi ta beskrajna ljubav prema životu, ljepota i dobrota...
TOŠE JE JEDNOSTAVNO BIO NETKO I NEŠTO NEPONOVLJIVO...
i zadnji je koji je to zaslužio...
Rest in peace...
WE'LL GONNA MISS YOU!!!
Nešto se slabo osjećam 3 dana...barem šta se zdravstvenog stanja tiče...ali jednostavno kad ti na barem jednom planu ne ide koliko-toliko dobro, sve ostalo je lošije nego šta je...ma vjerojatno je samo viroza...ali dobro...
Damir je slavio rođendan u subotu i bilo je odlično...pili su se kokteli...a ja sam ih sebi s jednom curom smućkala 3 i to od svih pića koja su mi bila pri ruci...to naravno, nije ispalo baš nice...pa sam se malo...hmm...napila...i to pošteno...mislila sam da, ako se srušim, ništa me više neće dignit...al eto...legla sam na krevet,pa je bilo barem malo lakše...ali nikad više si tako nešto ne smijem priuštit...točnije dozvolit...nije to za mene..a i najgore je kad se čovjek pretvori u ono što je najviše osuđivao kod drugih ljudi...samo...opet ljudi sebi toliko toga obećaju, ali okolnosti nisu uvijek onakve kakvima ih zamišljamo i jednostavno se ne možemo uvijek pridržavati sebi obećanih pravila...
A i pravila i zakoni su tu da se krše...stoga...heh!
Kad se sjetim koliko stvari sam sebi obećala, nijednog se obećanja nisam pridržala...
ne znam...npr...
Da će mi prvi poljubac biti s osobom koju volim...a ono...lik kojeg sam poznavala 3-4 dana...
neću nikad ni probat pušit...cigaretu...ni ostalo...ah...
još najmanje da ću se ikad opit...a svašta...
i još neke škakljivije stvari...ali da sad baš puno ne odajem...
strah me uopće sebi išta više obećat...
Heh! Eto, dragi moji....jedan postić...pa se čitamo...pusa i pozz
...ovdje je bila čestitka koja svira...ali sam je uklonila jer uništava pjesmu koja je pozadina ovog bloga...
(22.12.2007.----by-Ana)
Često se susrećemo s predrasudama...ili ih imamo mi ili ih imaju ljudi u našoj okolini...uglavnom, predrasude su neizbježna stvar u svakodnevnom životu...Imati predrasude o nekom ili nečem često ne završava dobro kad se malo više približimo tom objektu.... Sve u svemu, te predrasude nam smetaju da bismo pravilno pristupili primarnom objektu jer već odavno imamo u sebi stvoreno mišljenje o nekom ili nečem te smatramo kako nije ni potrebno da ulazimo u neki dublji kontakt s primarnim objektom... konkretno, ciljam na predrasude koje neki ljudi dobiju o drugim ljudima na temelju nečije odjeće, vrste glazbe koju sluša, na temelju društva u kojem se određena osoba nalazi...a najviše na temelju nečijeg društvenog statusa... Te predrasude uglavnom dovode do toga da se osoba o kojoj su predrasude stvorene osjeća povrijeđeno, a s tim i manje vrijedno možda sasvim slučajno iz sasvim banalnog razloga... te predrasude su vjerojatno povezane s helo efektom, ali možda se ipak radi o nekoj vrsti ljubomore i zavisti koji se rađaju isključivo zbog nečijeg društvenog statusa... Ako je helo efekt u pitanju, krivca ne možemo tražiti jer nitko nije kriv što ćeš ti, npr. o nekom dobiti loše mišljenje pa će tvoj helo efekt biti negativan i automatski nećeš se baš potruditi pružiti priliku toj osobi da ti se približi, iako si možda potpuno u krivu...ali kad o nekom misliš da je super i ne nalaziš mu nikakvu manu i želiš imati sve što ima taj netko, ne samo u materijanom smislu...tu se već javlja ljubomora, opet ovisno o karakteru osobe...a ljubomora je otrov...ubija i onog tko je ljubomoran i onog na koga je ljubomoran... jedna meni jako bliska osoba, nezasluženo dobija uvrede i loše govore o njoj ljudi koji je nikad u životu nisu upoznali...i stvarno to ne zaslužuje netko poput nje...samo zato što je prelijepa i prezgoda i predobra osoba i sviđa se ljudima...dobija uvredljive komentare...i šire se razni tračevi o njoj koji veze nemaju sa zdravim mozgom, ali šta se može...pa pitam se imaju li neki ljudi imalo srama, zar sebe nikad nisu preispitali o nekim stvarima, zar im nikad nije palo na pamet koliko to može ljude povrijediti...pa jel moguće da netko može bit toliko pokvaren i zločest da mu je sasvim svejedno...zašto takvi ljudi postoje? zar su tu samo da gaze ostale koji su slabiji po tom pitanju i neće im uzvratiti istom mjerom već će samo trpiti i u sebi čuvati onu tugu i pitati se ista ova pitanja...zašto ljudi mrze osobe koje ima nikad ništa u životu napravile osim toga što POSTOJE????
